Kroše

Emocije, čovjek teško upravlja sa njima

Emocije isplivaju i razuma da l' ima?

Emocije, nemoćan si, određuju sudbine

Emocije, zakucaju te il' vinu u visine

Ko polarne klime, ko stan bez klime

Klima se sustav u glavi, tako lako se raspline

Vjerovanja propadaju, kockice se ruše

Postaješ sad sjena sebe, ti si duh bez duše

Razmišljaš glavom al' trenutno nemaš čime

Srce igru preuzelo, nemoć tijelo zauzelo

Hladan znoj te obuzeo, sada sve bi poduzeo

Zašto je sada tako teško, zašto ne upravljaš sa njime?

Kako razlučit što je racionalno, a što ne?

Koga sad pitat kako preživjet ovo sve?

Kako imaš trideset godina iskustva?

Zašto tako iskusan, ni riječ iz usta?

Baš svaki put dane brojim, stojim

I ko da nikada neću znati zašto

Baš svaki dan stojim, ne postojim

I ko da nikada nisam mogo biti što sam

Life-changing poruke i pročitane stranice

Self-help knjižice, moć trenutka, šta sve ne

Spreman si za ugriz realnog života

Koji udara krošeom od kakvog ne dižeš se s poda

Zakuca te jako, iznenada varkom

Gdje je bilo svjetlo, on prekrije ga mrakom

Sluzi, jadom, naguzi te kradom

Sve što nekad vrijedilo je učini šaradom

Raj zamijeni paklom, a slatko gorkim

Kupit će te špahtlom kad izudara te i smrvi

Izdat će te osobe bez srca, od krvi i mesa

Tjelesa tol'ko prazna, dublja nego bezdan

Vrijedi li dati cijelog sebe drugoj osobi?

Osobni prostori, oprosti, slomljene kosti i gosti

Postali ste bez milosti, prosti i priprosti

Al' još se nadat mogu, svemir će oprostit

Baš svaki put dane brojim, stojim

I ko da nikada neću znati zašto

Baš svaki dan stojim, ne postojim

I ko da nikada nisam mogo biti što sam

Baš svaki put dane brojim, stojim

I ko da nikada neću znati zašto

Baš svaki dan stojim, ne postojim

I ko da nikada nisam mogo biti što sam

Nikad ne bijah, al' ću uvijek biti

Iako od mene bježiš, opet ćeš me dočekati

Kroz noćne more, prvim suncem ulazim u tvoj dan

I nestajem čim svoj prvi uzdah daha čuješ prema van

Kao budan san, ti budeš sam i čekaš mrak

Da na svakom broju kalendara tražiš moj trag

Pitaš se ko sam ja, za saznat imaš vremena

Jer sve do tvojeg zadnjeg jutra, uvijek ću te čekat sutra

Tvoje propuštene šanse sve pripadaju meni

Žal za izgubljenim prilikama ostavljam samo tebi

Kada misliš o sebi, vraćaš se natrag k meni

U šaci držim tvoj protekli život cijeli

Poznam te bolje od ikoga, pratim te posvuda

Ne moš napravit korak bez da ne prođem tuda

Pitaš se ko sam ja, za saznat nemaš vremena

Jer na svaku tvoju večer ja oš'o sam još jučer

Baš svaki put dane brojim, stojim

I ko da nikada neću znati zašto

Baš svaki dan stojim, ne postojim

I ko da nikada nisam mogo biti što sam

Baš svaki put dane brojim, stojim

I ko da nikada neću znati zašto

Baš svaki dan stojim, ne postojim

I ko da nikada nisam mogo biti što sam

Baš svaki put dane brojim, stojim

I ko da nikada neću znati zašto

Baš svaki dan stojim, ne postojim

I ko da nikada nisam mogo biti što sam