В този град с теб се срещнахме двама, със своята съдба. Сега когато вече тебе те няма живот ли е това? Jednom sam volela nikad prebolela zauvek tvoja sama, sama. Puste su ulice bez naših koraka živim u uspomenama. Svaka me pesma sad na tebe seća tuga je svaki dan veća i veća. Ne može srce da te zaboravi u gradu naše ljubavi. Sva naša mesta sad su tuga Božja ja ih ne osećam k'o da su moja. I još se pitam ko nas rastavi u gradu naše ljubavi. Всичките наши места сега са тъгата на Бог не ги усещам, че са мои. И още се питам кой ни раздели? В нашия град на любовта. Jednom sam volela nikad prebolela zauvek tvoja sama, sama. Puste su ulice bez naših koraka živim u uspomenama. I ljubav i tuga ti moja si svetlost i tama. I kiša i duga liče na priču o nama.
